Neposredno nakon razvitka ksenobota, sićušnih robota napravljenih od žabljih matičnih ćelija koji mogu da prikupljaju materijale na svom putu i leče i reprodukuju se, naučnici i naučnice su predstavili/e nova ostvarenja iz oblasti robotike. Naime, dok sve više lidera i liderki tehnološke industrije poziva na bolju regulaciju inovacija veštačke inteligencije, rodili su se antroboti, sićušni roboti napravljeni od ljudskog tkiva koji imaju sposobnost da zaleče delove ljudskog organizma.
Naučnici i naučnice se nadaju da će ovi mali biološki roboti jednog dana putovati kroz ljudsko telo i pomoći regeneraciji oštećenog tkiva i izlečenju bolesti. Ali kako ovi roboti funkcionišu i da li postoje razlozi za zabrinutost kada je reč o njihovoj upotrebi i etičkim implikacijama njihovog postojanja?
Šta su antroboti i kako su nastali?
Istraživači i istraživačice sa Tafts univerziteta iz Bostona napravili su sićušne biološke robote koje su nazvali antrobotima. Ovi roboti potiču od trahealnih ćelija iz dušnika koje se mogu kretati preko površina i motivisati razvoj neurona.
Antroboti mere dužinu ljudske dlake i širinu zašiljenog srca olovke, što bi trebalo da im dozvoli da neprimetno i bezbedno uđu u ljudsko telo. Takođe imaju sposobnost da se rastave i sastave samostalno, što je zadivljujuća, ali istovremeno i zabrinjavajuća, karakteristika.
Pitanje koje se nameće sa ovim sićušnim robotima jeste da li postoje sistemi koji će u potpunosti regulisati način na koji antroboti funkcionišu u telu. Da li u ovom trenutku naučnici i naučnice mogu sa sigurnošću tvrditi da je upotreba ovakvih robota u potpunosti bezbedna za čoveka? Nadalje, da li su oni/e samouvereni/e da zlonamerni hakeri ne mogu doći do antrobota i iskoristiti ih za sopstvene ciljeve?
Koja je svrha antrobota?
Kao što smo spomenuli, glavna funkcija antrobota bi trebalo da bude zalečenje ljudskog organizma od različitih oštećenja i bolesti. Naime, ovi sićušni roboti bi trebalo da repariraju nerve, donesu lekove do određenih ćelija i prepoznaju i potencijalno prikupe i eliminišu bakterije i ćelije kancera.
Jedna od najpozitivnijih karakteristika antrobota jeste što ne donose rizik od aktiviranja imunološkog odgovora u organizmu. Budući napravljeni od ljudskih ćelija, ovi roboti takođe imaju kratak životni vek, što znači da se u potpunosti razlažu nakon nekoliko nedelja upotrebe i telo može u potpunosti da ih apsorbuje. Naposletku, antroboti mogu da prežive samo u specijalnim uslovima u laboratoriji, tako da ne mogu da se prošire samostalno — niti reprodukuju ili evoluiraju preko svojih osnovnih funkcija. Ovo delimično odgovara i na pitanje o bezbednosti antrobota.
Ipak, naučnici i naučnice tvrde da je još uvek potrebno izvesti različita testiranja i izmene da bi antroboti u potpunosti bili sposobni da bezbedno izvedu svoj cilj.
Izvor naslovne fotografije: Freepik