Budućnost je ovde. Vreme kada smo sa skepticizmom gledali naučno-fantastične filmove sa vozilima koja samostalno upravljaju i robotima koji nadvladavaju ljudsku rasu sada se čini neprijatno dalekim. Sve više se čini da nauka i tehnologija mogu sve — i ništa više ne začuđuje, iako oduševljava i, neretko, zabrinjava.
Jedno od poslednjih uzbudljivih otkrića naučnika i naučnica u polju tehnologije ima jednostavno ime — ksenobot. Reč je o minijaturnim robotima napravljenim od matičnih ćelija žabe koji su osmišljeni sa ciljem da jednog dana uđu u ljudsko telo i repariraju oštećene ćelije.
Ovakav tehnološki izum bi imao značajan pozitivan uticaj na zdravlje čoveka ali podrazumeva i nejasne etičke implikacije. Kako bi se osiguralo bezbedno i kontrolisano korišćenje ksenobota? Da li je potpuna zaštita od zloupotrebe tako značajnog resursa zaista moguća?
Ova pitanja (trenutno bez odgovora) dodatno komplikuje sve brži napredak i razvitak ksenobota. Naime, sasvim neočekivano, tim iza ovog ostvarenja je otkrio da ksenoboti mogu samostalno da se kopiraju i stvaraju nove ksenobote.
Šta su ksenoboti i kako funkcionišu?
Ksenoboti su programirani organizmi koje su naučnici i naučnice napravili/e od matičnih ćelija žaba. U pitanju je afrička kandžasta žaba ili Xenopus laevis, po kojoj su ovi organizmi i dobili ime.
Eksperimentisanje sa matičnim ćelijama žabe rezultirao je u stvaranju mašina koje nisu u potpunosti ni tradicionalni roboti ni stvarne životinje. Ksenoboti su jednostavno živi organizmi koji se mogu programirati.
Tim iza ovog otkrića je svoj celokupni rad zabeležio u istraživanju objavljenom u časopisu Nacionalne Akademije Nauke. Njegov glavni cilj je da jednog dana napravi ksenobote sposobnim da uz programiranje urade specifične stvari kao što su pronalazak ćelija kancera u ljudskom telu ili pronalazak i skupljanje mikroplastike u okeanu.
Zanimljivo je da su naučnici i naučnice iskoristili veštačku inteligenciju da oblikuju ksenobote tako da liče na male tačke sa rezom — poput Pac-man-a. Ovakav oblik dozvoljava ksenobotima da lakše prikupe entitete na svom putu.
Više o veštačkoj reprodukciji ksenobota
Ono što naučnici i naučnice nisu očekivali/e da će se desiti kada su stvarali ksenobote jeste da će ovi isprogramirani organizmi moći da se samoreplikuju. Jedino što je ksenobotima potrebno da to učine jeste da progutaju druge organizme na svom putu, poput, na primer, ćelija kancera, i nagomilavanje ovakvog materijala će im dozvoliti da se podele na nove organizme koji takođe mogu da se reprodukuju istim putem.
Ovo je prvo dostignuće ovakve vrste u polju tehnologije i naučnici i naučnice iza ovog projekta su veoma uzbuđeni/e oko njegovih mogućih implikacija. Ipak, postoje i oni koji su skeptični i zabrinuti činjenicom da se ljudi igraju stvaranjem života koji ne mogu u potpunosti da kontrolišu.
Eitčka pitanja i briga za budućnost
Bez sumnje, stvaranje živih organizama koji se mogu isprogramirati ima potencijal da doprinese čovečanstvu mnogostruko. Prvenstveno, ksenoboti se potpuno razgrađuju i mogu da izleče sami sebe, što znači da mogu da ostvare svoj cilj čak i u teškim uslovima.
Ipak, činjenica da se ksenoboti mogu samoreparirati i reprodukovati takođe zabrinjava i podseća na najveće noćne more iz horor filmova. Da li iko može garantovati da stvari neće krenuti po zlu kada su u pitanju tako kompleksni sistemi kao što su živi organizmi koji se mogu programirati? Da li je nerazumno očekivati da stvari krenu po zlu kada se čovek igra evolucijom?
Iako ne odgovaraju na ova pitanja, naučnici i naučnice odgovorni/e za stvaranje ksenobota naglašavaju da su ovi organizmi duboko osigurani u laboratorijama. Zato što zahtevaju dodir sa sirovim materijalima da bi se reprodukovali, oni takođe ne mogu da napuste laboratoriju i počnu da se razmnožavaju samostalno. Ovo donosi bar trenutno olakšanje od najvećih apokaliptičnih strahova, ali šta donosi budućnost, teško je i pretpostaviti.
Izvor naslovne fotografije: Freepik