Eksplozija trenda vraćanja ,,tradicionalnom načinu življenja žena” zvanog tradwives (traditional wives; tradicionalne žene; prim. prev) na društvenim mrežama u velikoj meri zabrinjava svojim sistemskim podrivanjem feminističkih pobeda tokom vekova. Izvrćući osnovnu premisu feminizma, po kojoj svaka žena treba da ima slobodu da bira šta želi da radi u životu, današnji nalozi na društvenim mrežama teže — i u tome uspevaju! — da kroz svoj (romantizovani) prikaz svakodnevnog života domaćice prikupe milionske preglede i auditorijum. Tako ove individue svojim stavovima ne samo da štete drugima, već i zarađuju na obmanjivanju javnosti.
Štetnost stavova žena koje, kroz snimke dnevnih aktivnosti poput kuvanja i čišćenja na milion načina, prikazuju da uživaju u tome da ostanu kod kuće, brinu o svom mužu, a obično uvek i nekolicini dece, uz to ne razvijajući nikakve druge hobije ili karijerne ciljeve, je mnogostruk. Na prvom mestu, oni nam govore da moramo pratiti određeni obrazac da bismo bile ,,savršene” žene i da ne činimo dovoljno za svoja ,,domaćinstva” — sve dok uživaju u novčanim blagodetima svojih naloga na društvenim mrežama sa milionskim pregledima i nasledstvu ili kakvim drugim novčanim tokovima koji su prethodili ovom životnom izboru.
Tako ovaj trend doslovno govori ženama koje već rade sve ove poslove kako ih, jednostavno, ne rade dovoljno dobro — ili nisu dovoljno dobre same po sebi — ako iza sebe nemaju poleđinu u vidu muškarca (što je pogrešno na mnogo nivoa koje nećemo otvarati ovde) ili profita kao takvog. A realnost je daleko od onoga što vidimo na svojim ekranima, naročito kada je reč o ženama koje žive i rade na selu.
Često lišene prava na imovinu i slobodu izbora, žene na selu rade preko granica svojih mogućnosti, neretko na rubu siromaštva i zdravlja. Ovaj tekst je posvećen njima, u cilju skretanja pažnje na njihov pravi društveno-ekonomski položaj koji je moguće promeniti na bolje uz angažovanje i trud svih nas.
Srećan Međunarodni dan žena na selu.
Nekoliko važnih (i zabrinjavajućih) statistika iz sveta
Svakog 15. oktobra, još od 2008. godine, širom sveta se obeležava Međunarodni dan žena na selu kako bi se prepoznala ključna uloga koju žene na selu igraju u poljoprivredi i obezbeđivanju hrane za celokupno stanovništvo na Zemlji. Obeležavanje ovog dana tako pretenduje da izvrši pritisak na društvene strukture kako bi se unapredio položaj žena na selu i obezbedile se jednake mogućnosti kao muškarcima.
A kako to žene nisu jednake sa muškarcima u poljoprivredi? Pored toga što u jednakoj meri rade ,,u polju”, kao zemljoradnice, stočarke i nadničarke, žene u većini slučajeva na sebe preuzimaju i neplaćeni kućni rad, poput čišćenja, kuvanja hrane, pranja veša i slično. Tako se njihov plaćeni i neplaćeni rad prostire na znatno duže radno vreme nego što je to slučaj kod muškaraca — a razlika u platama u ruralnim područjima iznosi i do 40%.
Da ne spominjemo i činjenicu da manje od 20% žena u svetu poseduje zemljište. Šta mislite, čija je to krivica?
Žene na selu u startu dobijaju manje prilike da pristupe novčanim sredstvima, poput kredita, nego muškarci, i osnovnim sredstvima za rad za svoju branšu, poput alata, semena za sadnju i đubriva. Povrh svega, žene na selu su pod visokim rizikom od fizičkog i psihičkog zlostavljanja zasnovanom na rodnim ulogama.
Evo još nekih važnih globalnih statistika koje treba znati:
- Oko 30% žena na selu rodi bebu bez prisustva zdravstvenog radnika/ce, što značajno povećava rizik od komplikacija po život žene i deteta.
- Devojke iz siromašnih ruralnih predela se često udaju pre navršenih 18. godina, a u nekim zemljama čak 50% njih se uda dok su još maloletne devojčice, što otvara put rizicima po zdravlje ali i snižava mogućnost edukacije i zaposlenja.
- Od 3.7 milijarde ljudi koji nisu povezani na internet većinu čine žene i devojčice, što limitira njihovu sposobnost da prime informacije i edukuju se.
Osim uticaja na kvalitet života žena na selu, unapređenje njihovog položaja bi imalo pozitivan efekat i na celo društvo. Procenjuje se da bi davanje ženama istih mogućnosti kao muškarcima povećalo poljoprivredno proizvodnju za 2.5% do 4% u najsiromašnijim regionima sveta, što bi smanjilo neuhranjenost ljudi za čak 12% ili 17%. Kada bi žene imale jednak pristup poljoprivrednim sredstvima, edukaciji i tržištu kao muškarci, to bi dalje smanjilo broj gladnih za čak 100-150 miliona!
Kako žive žene na selu u Srbiji?
A u Srbiji, muško dete i dalje ima privilegije nad ženskim, uprkos tome što postoji Zakon o nasleđivanju po kome sva deca imaju jednako pravo nasleđivanja imovine. Tako se u skoro 44% slučajeva sestre odriču sopstvenog dela u nasledstvu u korist brata, a tek 26,7% žena ima posed registrovan na svoje ime. Podaci su još lošiji ako se okrenemo specifično selu — 88% kuća u ruralnim područjima su u vlasništvu muškaraca, a 84% žena ne poseduje nikakvo poljoprivredno zemljište.
Toliko o ravnopravnosti u pristupu imovini i sredstvima za rad — da pređemo na pristup zdravstvenom i penzionom osiguranju. Žene na selu obično dobijaju ove vrste osiguranja preko registrovanog poljoprivrednog vlasnika, što je u većini slučajeva suprug ili sin. U slučaju finansijskih kriza u društvu, one čak i ne dobijaju ove resurse, već jedino vlasnik muškarac. Čak 53.9% žena je osigurano jedino preko svojih muževa — 17.8% nema nikakvo osiguranje.
Žene na selu najčešće nisu ni zaposlene formalno, te se njihov rad u poljoprivredi i na održavanju domaćinstva kao takvog uopšte ne prepoznaje kao rad. U Srbiji, one čine čak 55% nezaposlene ruralne populacije a 74% neplaćene radne snage u poljoprivrednim domaćinstvima. Pristup edukaciji, čuvanju dece, poput vrtića, i ostalim uslugama je takođe sveden na minimum u ruralnim sredinama.
Verovatno će vas zaprepastiti i informacija da žene troše 65% svog vremena na neplaćeni kućni rad, dok muškarci provode 69% svog vremena na plaćeni rad.
U zemlji u kojoj je u poslednjih 10 godina bilo više od 300 slučajeva femicida, važno je naglasiti da žene trpe enormno psihičko i fizičko nasilje, najčešće od muškaraca. Čak 90% muškaraca je odgovorno za fizičko nasilje, 85.3% za ekonomsko nasilje, a 79% psihološko nasilje, i u većini slučajeva je reč o emotivnim partnerima ili supružnicima. Žene na selu naročito trpe diskriminaciju i nasilje, a istraživanja pokazuju da se i broj femicida u selu povećao u odnosu na grad.
Sledeći put kada vas neko pita za šta se borite kada su žene i muškarci danas jednaki, slobodno citirajte neke od ovih statistika.
Šta možemo da učinimo za žene na selu?
Da bi se predstavljena slika promenila, potrebno je, naravno, sistemski osigurati bolji pristup edukaciji, novčanim sredstvima i ostalim resursima koji su ženama potrebni za rad. Stroža kontrola i sankcija nejednakih plata i uznemiravanja na radnom mestu i u okviru porodice je takođe neophodna.
Plaćeno trudničko i porodiljsko odsustvo za žene na selu bi značajno uticalo na vreme i trud koje žene na selu ulažu za druge, promovišući jednako ulaganje u posao i kućni rad. Ali izmena predrasuda prema ženama na selu je možda još i važnija, budući da neki dobri zakoni već postoje ,,samo” se ne primenjuju, i da žene neretko trpe represiju zbog iskrivljenih stavova članova porodice i šireg društva.
Ali ne treba biti ni u zabludi. Najnoviji podaci prikupljeni iz 190 zemalja nam govore da žene ,,uživaju” manje od dve trećine prava nego muškarci. I dok 164 od 180 zemalja prepoznaje ženska prava da poseduju i koriste svoju imovinu kako žele, samo 29% garantuje ova prava zakonom. U 62% zemalja, žene su limitirane u svojim pravima zbog patrijarhalnih tradicionalnih i religioznih normi.
Ovo podcrtava da su i sistemske i društvene promene podjednako neophodne. Promena nabolje ima, ali je još potrebno da pređemo veliki put do jednakog društva. Procenjuje se da sa nastavkom trenutne situacije u svetu, čak 351 milion žena i devojčica će živeti u ekstremnom siromaštvu do 2030. godine.
Zato proslavite ovaj Međunarodni dan žena na selu tako što ćete podeliti ove i druge statistike o životu žena na selu, ali se uključite i u druge godišnje akcije za poboljšanje njihovog položaja u društvu. Time možete uticati, makar i malim delom, na informisanje, obrazovanje i svest drugih ljudi oko sebe, jer to su ključni temelji promene društvene percepcije koja je neophodna kako bi podržale sistemske promene.
Izvor naslovne fotografije: Freepik