Vreme kada je odeća bila skuplja nego hrana — a trendovi dugoročniji od jedne sezone — odavno je iza nas. Odevni komadi se više ne kupuju s vremena na vreme, po potrebi, i nose dok se u potpunosti ne istroše. Sada je, naime, proširen masovni konzumerizam i odeća se kupuje na nedeljnoj bazi, toliko brzo da većina ljudi i ne stigne da nosi svu odeću koju kupi.
Ovakav trend teško da iznenađuje, budući da je cena odevnih predmeta toliko snižena u određenim prodavnicama i trgovinskim lancima da većina ljudi može da priušti kupovinu bar poneke sitnice mesečno. Time, međutim, dolazimo do problema ,,gomilanja” stvari koje nam nisu potrebne, i koje verovatno neće biti ni iskorišćene, a to povlači pitanje održivosti takvih praksi.
Gde završi sva odeća koju kupimo, naročito ako neprestano pratimo modne trendove i menjamo odeću, bacajući staru i gomilajući novu u ormarima? I još važnije, kako je došlo do toga da možemo da priuštimo toliko odeće u tržišno orijentisanom ekonomskom sistemu? Kako to neki lanci mogu da proizvedu odeću po izuzetno niskim cenama — šta moraju da žrtvuju (odnosno koga) i na čemu sve ,,štede” da bi zaradili?
Modna industrija je oduvek bila poznata po problemima (ne)održivosti, odnosno zagađenja životne sredine i eksploatacije radnika i radnica. Poslednjih decenija, međutim, stvar se naglo ,,ubrzala”, i brza moda se proširila društvom poput nezadrživog talasa, ostavljajući dalekosežne posledice na celokupnu planetu.
Definicija i poreklo brze mode
Brza moda je naziv za proizvodnju i prodaju nisko kvalitetne odeće koja pretenduje da isprati trenutne modne trendove po izuzetno niskim cenama. Da bi obezbedile toliko pristupačne cene za potrošače i potrošačice, kompanije moraju da snize troškove na drugim mestima, te tako skraćuju proizvodni proces na uštrb kvaliteta i životne sredine i snižavaju plate radnicima i radnicama.
Brza moda, dakle, podstiče veće trošenje novca na odeću koja se zatim brzo baca jer ne stiže da bude upotrebljena i biva zamenjena novim proizvodima. Ovaj prekomerni konzumerizam je ono što i donosi novac kompanijama koje se oslanjaju na brzu modu.
Zanimaće vas i činjenica da brza moda nije nastala skoro, već je samo naglo eksplodirala poslednjih godina. Već su 1970-ih, naime, modne kompanije počele da izvoze proizvodnju za Aziju, gde su mogle da plate radnike i radnice po mnogo nižim cenama nego u Americi i Evropi.
Tako se od 1990-ih došlo do proizvodnje čak 36 kolekcija odeće u toku jedne godine — naspram samo 4 u prethodnim periodima. Niži troškovi materijala i radne snage, manje zahtevne zakonske regulative i slični faktori su omogućili kompanijama da ponude proizvode po izuzetno niskim cenama.
Zašto je brza moda loša?

Kao što već možete da naslutite, brza moda je problematična iz više razloga, a njene posledice su stravične po čitav živi svet na Zemlji.
Zagađuje planetu
Da li znate da modna industrija generiše čak 10% ukupne globalne emisije štetnih gasova u atmosferu? A budući da je proizvodni tok brze mode i do 25 puta brži, brza moda emituje 11 puta više štetnih gasova u atmosferu od tradicionalne mode. Da stvar bude još gora, trenutno govorimo samo o zagađenju uzrokovanom proizvodnim procesima. Otpad koji potrošači i potrošačice prave bacajući garderobu donosi nove statistike.
Svake godine, kao društvo globalno generišemo čak 92 miliona tona tekstilnog otpada, a 25% celokupne bačene odeće se pali, čime se ispuštaju dodatni štetni gasovi u atmosferu. Samo gomilanje odeće na deponijama je problem za sebe. Nasuprot prirodnim materijalima, kao što su pamuk, lan i svila, kojima je potrebno od tri meseca do dve godine da se u potpunosti razgrade, sintetičkim materijalima poput poliestera, najlona i gume treba od 20 do 200 godina da se razgrade.
Šta se onda dešava prilikom razgradnje ovih materijala na deponijama? Njihove čestice prodiru u zemlju, a zatim i u vodu, te tako dolazimo do cifre od 20% zagađenja industrijskim otpadnim vodama koje generiše industrija mode.
Individualno bacanje garderobe nije jedini problem. Modne kompanije takođe bacaju višak tkanine na deponije, kao i boje i ostale hemikalije koje se koriste za njihovu preradu. Ove čestice takođe dospevaju do zemlje i vode i doprinose zagađenju.
Modna industrija, osim toga, koristi ogromnu količinu energije za proizvodnju tako velikog broja komada odeće, a istraživanja pokazuju da se čak 69% svih tekstilnih materijala dobija upotrebom fosilnih goriva. Sa jedne strane, samo sagorevanje fosilnih goriva značajno utiče na zagađenje vazduha. Sa druge strane, materijali poput poliestera sadrže sintetička vlakna nastala od nafte i gasa koja dospevaju u slatke i slane vode, narušavajući zdravlje ekosistema.
Tako ova industrija predstavlja jedan neprekidan ciklus zagađenja životne sredine iz koga je teško izaći — bar trenutnim tempom.
Podržava eksploataciju radnika i radnica
Kao što smo naglasile, brza moda može da zaradi ogromne svote novca na jeftinoj garderobi samo kroz smanjenje ostalih troškova proizvodnje. Plate za radnike i radnice su jedan od glavnih izdataka svih kompanija, te modni brandovi koji favorizuju brzu modu gledaju da uštede na dnevnicama. One to čine tako što izvoze proizvodne procese u slabije razvijene zemlje koje imaju niži standard, te samim tim i plate, a često nemaju dovoljno jake zakone o radu koji bi zaštitili radnike i radnice u slučaju prekovremenog rada, povreda na poslu, oduzimanja benefita i ostalih zloupotreba.
Evo nekoliko statistika koje ilustruju način na koji kompanije u okviru brze mode tretiraju svoje radnike i radnice:
- Od 75 miliona ljudi koji godišnje radi u modnoj industriji, 80% predstavljaju žene starosti od 18 do 24 godine.
- Veliki broj radnika i radnica u modnoj industriji zarađuje ispod 3 dolara dnevno.
- Radnici, ali prevashodno radnice, u Bangladešu zarađuju oko 96 dolara mesečno, a potrebno im je 3.5 puta više za normalan život.
- Američki državni odsek koji se bavi radnim pravima je u 2018. godini pronašao da modne kompanije eksploatišu decu za rad u čitavom nizu zemalja, uključujući Bangladeš, Kinu, Brazil, Tursku i Vijetnam.
- Žene koje rade u fabrikama za proizvodnju odeće masovno prijavljuju rodno zasnovano nasilje na radnom mestu.
- Čak 91% radnika i radnica u modnoj industriji u Bangladešu ne zarađuju platu dovoljno visoku da prehrane sebe i svoje porodice.
- Radnici i radnice u fabrikama često rade 72 sata bez prestanka u nehigijenskim i teškim uslovima, često pod ekstremno visokim ili niskim temperaturama, bez pauze, i bez plate za prekovremeni rad.
Važno je naglasiti i da izvozom proizvodnih procesa kompanije stavljaju sebe u povoljniji položaj naspram konkurentskih brendova koji svoje materijale i radnu snagu ,,nabavljaju” u sopstvenoj zemlji, pri čemu ih više i plaćaju. Tako se obesmišljava kvalitet i cena rada, ali i značaj lokalne kupovine.
Razvija loše navike
Treba dodati i da brza moda ima ogromnu ulogu u veštačkom stvaranju potražnje kod ljudi. Iako sa jedne strane ona pokušava da udovolji potrebama ljudi tako što stvara jeftine replike popularnih odevnih predmeta, ona i ,,gura” kupce ka određenim trendovima.
Prilikom široke sezonske proizvodnje i prezentacije, modne kompanije stvaraju pritisak na mušterije koji podrazumeva ,,moranje” — moraš da kupiš nešto da ne bi zaostao ili zaostala za trendovima i propustio ili propustila ono što je zaista važno u društvu. Tako brza moda praktično hrani marketing i psihološkim trikovima kao što je strah od propuštanja.
Ovakve taktike, koje deluju na psihu čoveka i neprestano motivišu na kupovinu, ne doprinose samo većem zagađenju planete već i razvijanju zavisnosti od kupovine. Ova zavisnost kod ljudi može stvoriti ekonomske poteškoće, ali i čitav niz negativnih emocija, od stresa i anksioznosti do poremećaja pažnje i depresije.
Kako prepoznati brendove koji se koriste brzom modom?
Brendove koji se oslanjaju na brzu modu možete prepoznati na nekoliko načina. Prvi su, naravno, cene. Ukoliko modna kompanija nudi proizvode po izuzetno niskim cenama i stalno širi svoju kolekciju dostupnih komada odeće — sezonski — onda je verovatno reč o brzoj modi.
Ovakve kompanije takođe najčešće koriste poliester i ostale sintetičke materijale za većinu svojih proizvoda, a odlikuje ih i nedostatak transparentnosti o proizvodnim i ostalim poslovnim procesima. Zato je uvek dobro malo istražiti kompaniju pre kupovine. Najveći brendovi u okviru brze mode su veoma poznati po skandalima u vezi sa ilegalnim aktivnostima, od kojih je loš tretman radnika i radnica na prvom mestu.
Neki od najpoznatijih kompanija koje zarađuju na osnovu brze mode su:
- Zara
- H&M
- Shein
- Temu
- Guess
- Mango
- Stradivarius
- Pull & Bear
- Bershka
- New Yorker
Šta mi možemo da učinimo?

Sezonska, prekomerna kupovina odeće, odnosno njena brza zamena i bacanje, direktno podržava brzu modu i podstiče njen dalji rast i razvoj. Jedini način da se brzoj modi stane na put je zapravo prestanak stalnog šopinga.
Spora moda je koncept nastao kao ,,protiv mera” brzoj modi i podrazumeva sporiju proizvodnju odevnih predmeta. Suštinski, spora moda bi trebalo da predstavlja sve ono što brza moda nije — ekološki održiva i pravična prema radnoj snazi. Ako želite da se ,,prebacite” na način spore kupovine, sve što treba da uradite jeste da dobro razmislite pre svake kupovine i svoju odeću nabavljate odgovorno, vodeći računa od koga je potekla i kupujući samo kada vam je to zaista i neophodno.
Još jedan način odgovorne kupovine predstavlja nabavka već korišćene odeće. Danas postoje razne radnje koje vam dozvoljavaju da svoju odeću prodate za određenu sumu — umesto da je bacite! — i date joj šansu da se nađe u ormaru neke druge osobe, koja će je nositi još nekoliko meseci, pa možda čak i godina, dok se sasvim ne istroši.
Iznajmljivanje odeće takođe može biti dobra opcija, naročito za jednokratne potrebe, poput venčanja i ostalih svečanosti. Tako se smanjuje i trošak i pitanje šta raditi sa garderobom koja se samo jednom obuče.
Donacije odeće su uvek poželjne, ukoliko je vaša odeća u dobrom stanju i može se još nositi. Odeću možete donirati Crvenom krstu i mnogim drugim dobrotvornim organizacijama na mnogim lokacijama širom zemlje.
Dobra praksa je i pretvaranje stare odeće u krpe, tako da je u potpunosti upotrebite pre bacanja. Ako morate da bacite garderobu, najbolje bi bilo da je reciklirate. Važno je napomenuti, međutim, da u Srbiji trenutno nije dostupno mnogo centara za reciklažu odeće. Da ironija bude veća, mahom su ih otvorile kompanije koje se vode brzom modom, poput H&M-a.
Nažalost, ostavljanje odeće ovim lancima nije najbolja opcija, najviše zbog toga što se njihovom sistemu reciklaže ne sme u potpunosti verovati. Iako tvrde da recikliraju tkanine i ponovo ih koriste u proizvodnji, istraživanja pokazuju da je tek oko 1% ove odeće zaista biva reciklirano u nove odevne komade. Oko 12% se reciklira u nešto drugo, a čak 87% se baca.
Važne napomene i dalje akcije
Ako ste skloni ili sklone da pomislite kako individualni čin odgovornije kupovine odeće neće mnogo pomoći planeti, razmislite ponovo. Kada bismo koristili i koristile svaki komad odeće bar devet meseci više, smanjili i smanjile bismo emisiju štetnih gasova od 20% do 30%.
Iako je istina da je globalna akcija potrebna da bi se izvršio značajan uticaj na način na koji funkcioniše industrija lepote, svaka velika promena kreće malim, individualnim akcijama — i, pre svega, edukacijom. Zato pre kupovine u određenoj kompaniji dobro proverite njenu reputaciju. Modni brendovi koji funkcionišu odgovorno prema životnoj sredini — kako planeti, tako i radnoj snazi — su transparentni i imaju dokumentaciju da to i potvrde.
U slučaju da ne možete da priuštite potpuno održivo proizvedenu odeću, napravite balans tako što nećete kupovati stvari bez preke potrebe. Nosite svoje odevne komade duže i bez osvrtanja na prolazne sezonske trendove.
Ovakve individualne i grupne akcije mogu doprineti izvršavanju pritiska na državne institucije da sprovedu regulativu koja bi zaštitila planetu i radnu snagu od eksploatacije. Bolji zakoni, strogi nadzor, kao i pravičan i legalan kazneni sistem su ključni elementi u rešavanju problema zloupotrebe resursa planete i ljudskih sloboda.
Izvor naslovne fotografije: Freepik