Dobitnica Nobelove nagrade za književnost, Ani Erno (Annie Ernaux), poznata je po umetničkoj obradi trenutaka iz sopstvenog života, što je obogatilo sferu žanra autofikcije (žanr u kome se stilskim/narativnim postupcima izmenjuje autobiografsko u delu).[1] Jedan od njenih romana koji su promenili tok zapadnoevropske književnosti jeste „Događaj“ (L’Événement), o kome ćemo u ovom tekstu pisati.
Radnja romana „Događaj“
Ernoina naratorka se osamdesetih, tokom kojih vlada strah od SIDA-e, vraća u 1963. godinu i prati sebe, tada studentkinju, koja živi u strahu zbog trudnoće. Period koji je prikazan u romanu jeste razdoblje u kome abortus u Francuskoj nije bio legalan, te se izvodio tajno, nekad od strane lekara/lekarki, nekad od strane solidarnih ljudi, a nekad od onih koji su videli profit u nedostatku osnovnih ljudskih prava.
Upravo u tom trenutku glavna junakinja ostaje trudna, ali kako ne želi da ima dete, pogotovo zbog finansijske nestabilnosti koju oseća kao studentkinja iz radničke klase, njoj je preko potreban abortus. Njenu preneraženost, borbu i suočavanje sa stvarnošću koja je preteća za žene koje ostaju neželjeno trudne, pratimo taksativno do trenutka kada dolazi do „razrešenja“ koji je skoro lišava života.
Stil koji ne umara
Tema koju spisateljica obrađuje u romanu oslobođena je svakog eufemizma, te se gradi na iskrenosti iskustva junakinje. Kako je u pitanju delo nastalo na događaju koji se stvarno dogodio spisateljici, u redovima ćemo naći priznanja Ani Erno o čistoj preslici, ali i o zamućenosti sećanja zbog teškog perioda o kome piše.
Iskrenost autorke, a nadalje naratorke, o upregnutosti uma da pribavi sve slike iz tog perioda, ali o nemogućnosti da detaljizuje, olakšava čitateljki/čitaocu razumevanje osećanja junakinje, te ozbiljnost njene situacije. Stilu Ani Erno time nisu potrebna dugačka, suvoparna moralistička/epistemološka objašnjenja o suštinskom u romanu.
Autorka/naratorka u roman ne dovodi mišljenja drugih o „problematici“ abortusa iz njihovih ličnih ubeđenja. Erno se fokusira na ono što suštinski jeste problematično sa nepostojanjem prava na abortus — osećaj bezizlaznosti i ugroženosti onih koji su na margini. Opisima unutrašnjih užasa studentkinje, te slikama abortusa koji ustavno nije omogućen u lekarskim ordinacijama, pa je stoga mogao da košta junakinju života, autorka preskače ideološka pojašnjenja i direktno daje odgovor na pitanje zašto abortus mora da bude legalan za sve.
U tome se upravo vidi stil koji ne guši čitateljke/čitaoce dok ih dovodi do suštine koju želi da iskaže. Jednostavan, pitak stil zasnovan na iskrenosti prema sebi, naratorki, junakinji i čitatateljkama/čitaocima osvežio je temelje savremenije zapadnoevropske književnosti, ali i oslobodio publiku osećaja nametnutosti mišljenja od strane spisateljice.
Značaj romana „Događaj“
Upravo želja da pokaže, u trenutku objavljivanja (2000. godina), kada je abortus legalan u Francuskoj, šta znači kada ne postoji takvo pravo, jeste jedan od najvećih značaja ovog romana. Svest o tome šta znači nedostatak osnovnih ljudskih prava bitan je, sada pogotovo, zato što svedočimo rapidnom urušavanju prava žena i drugih na marginama.
Potom, iskrenost u prezentovanju sopstvenog iskustva kroz književnu formu daje ženama koje su preživele isto ili slično osećaj povezanosti sa drugima, te govori koliko su sve patnje žena u kapitalističkom sistemu povezane.
Pitkost i direktnost stila oslobodile su roman elitističkog, te je još jedan značaj ovog romana, i šireg opusa spisateljice, u usmerenosti obraćanja ka svima, a ne samo ka grupi onih koji pripremaju nagrade. Na kraju, roman je i vrlo kratak (ispod stotinu stranica), te ponovo dokazuje da za velike, teške teme, ne treba previše mesta.
[1] Kako se o autofikciji i dalje raspravlja, razmišljanja o ovom žanru možete pronaći na linku ostavljenom na reči „autofikcija“ u rečenici na koju referišemo, dok poimanje autobiografskog u književnosti možete pronaći i u Rečniku književnih termina (Nolit:Beograd, 1986).
Izvor naslovne fotografije: Unsplash/Sam Headland
,,Malo života” Hanje Janagihare vodi kroz...
,,Ne rastajemo se” Han Kang prodire...
,,Dečak dolazi” Han Kang: Preporuka romana...
Kazuo Išiguro: Vodič do književnih dela...
Verica Arsić
Multimedijalna radnica koja piše o skoro svemu iz feminističkog ugla.