Procenjuje se da je preko 84 miliona ljudi imalo problema sa mentalnim zdravljem pre COVID-19 pandemije samo u Evropi, a da se stanje značajno pogoršalo od tada. Globalno, više od 1 milijarde ljudi živi sa mentalnim poremećajima. Pa ipak, više od polovine ljudi kojima je potrebna pomoć u regulaciji mentalnih poremećaja ne prima adekvatnu negu. Razlozi su, u najvećoj meri, stigma, predrasude, diskriminacija i socio-ekonomski status.
Ovogodišnji Svetski dan mentalnog zdravlja ima za cilj, kao i svi do sada, da skrene pažnju na važnost adresiranja mentalnih tegoba i razbijanja stigme i predrasuda koji ih okružuju. Ipak, s obzirom na trenutnu globalnu društveno-političku situaciju, tema ovog Svetskog dana mentalnog zdravlja glasi ,,Pristup uslugama: Mentalno zdravlje u katastrofama i kriznim situacijama” (Access to Services: Mental Health in Catastrophes and Emergencies, prim. prev) kako bi se naročiti akcenat stavio na urgentnost pomoći i podrške ljudima pogođenim konfliktima, nepogodama i migracijama.
U ovom tekstu pročitajte više o pojmu mentalnog zdravlja i važnosti adresiranja mentalnih tegoba, ali i akcijama koje možete preduzeti za zdraviju budućnost, kako sebe samih, tako i dragih osoba i svih ljudi na svetu.
Šta je to mentalno zdravlje
Mentalno zdravlje podrazumeva emotivnu, psihološku i socijalnu dobrobit ljudi. Svetska zdravstvena organizacija (SZO) ga definiše kao mentalno blagostanje koje omogućava ljudima da funkcionišu, odnosno da ispune svoje sposobnosti, uče, rade i, uopšte, žive suočeni sa životnim situacijama i izazovima. Kao takvo, mentalno zdravlje ne predstavlja samo ,,odsustvo” bolesti, karakterisanih kao mentalni poremećaji, već psihološki i emotivni balans svake individue.
Naročito je važno podcrtati da mentalno zdravlje može izgledati drugačije kod svake osobe. Različiti individualni faktori, društveno uzrokovani, različito utiču na svakog čoveka, a naročito s obzirom na trenutno sveukupno zdravlje i društveni položaj svake individue.
Narušeno mentalno zdravlje može izazvati čitav niz tegoba kod čoveka, koje nazivamo psihološkim ili mentalnim poremećajima. Ove tegobe mogu uticati na sposobnost individue da funkcioniše na uobičajen način i povećati rizik od zdravstvenih komplikacija.
Mentalni poremećaji obuhvataju širok spektar bolesti i simptoma koje mogu uticati na čovekov način razmišljanja, percepciju, raspoloženje i ponašanje. Anksioznost, depresija, post-traumatski stresni poremećaj, paranoja i poremećaji u ishrani su samo neki od njih, a odlikuju ih simptomi poput negativnih misli, promena u apetitu ili spavanju, apatije, emotivnih izliva i halucinacija.
Ipak, imajte na umu da simptomi mogu biti i psihološki i fizički, i da se oni razlikuju u zavisnosti od mentalnog poremećaja. Kada je reč o rizicima, posebno su ugrožene marginalizovane društvene grupe, na rubu siromaštva i pod stalnom fizičkom i psihičkom represijom. Deca i adolescenti/kinje su naročito osetljive grupacije, budući da se još uvek nalaze u razvojnom procesu.
Genetika takođe može imati udela u razvoju mentalnih poremećaja, ali često nije jedini faktor koji vodi do njihovog nastanka i razvitka. Globalne pretnje poput ratova, ekoloških katastrofa, invazija i prisilnih migracija mogu uticati na celokupne situacije, kao što je to, na primer, sada slučaj sa Palestinom, jednim društvom koje se nalazi na rubu egzistencije zbog genocida koji se sprovodi nad njim od strane Izraela.
Zabrinjavajući podaci o mentalnom zdravlju kod nas i u svetu
Razumevanje mentalnog zdravlja mladih i odraslih osoba počinje edukacijom o samom mentalnom zdravlju i informisanosti o njegovoj ugroženosti kod većine svetske populacije.
Ovogodišnji izveštaj sastavljen sa ciljem obeležavanja Svetskog dana mentalnog zdravlja kroz bolju informisanost i edukaciju pokazao je da skoro svi ljudi suočeni sa vanrednim, neočekivanim emotivnim situacijama dožive neki nivo psihološkog stresa. A da stavimo stvari u kontekst duboko nepravednog i nasilnog društva u kome živimo — jedna od pet osoba suočena sa ratom ili drugim vrstama društvenih konflikata u poslednjih 10 godina pati od anksioznosti, depresije, post-traumatskog stresnog poremećaja, bipolarnog poremećaja ili šizofrenije.
Važno je naglasiti i da su deca i adolescenti/kinje naročito ranjive grupe kada je reč o mentalnom zdravlju. Budući još u razvoju, mladi ljudi su naročito podložni uticajima iz sredine, te je izrazito značajno voditi računa o njihovom mentalnom zdravlju.
Da podcrtamo ovo statistikama — da li znate da čak polovina svih mentalnih poremećaja i tegoba počne do 14-e godine života? Čak jedno od sedmoro mladih ljudi, godina između 10 i 19, razvije mentalni poremećaj, a suicid je treći vodeći razlog smrti onih starosti između 15 i 19 godina.
U Evropi, suicid je bio glavni uzrok prevremene smrti u globalu u 2019. godini, a drugi glavni uzrok prevremene smrti mladih ljudi starosti od 15 do 19 godina, odmah iza saobraćajnih nesreća.
Kada smo kod Evrope, ona je zabeležila ogroman problem i sa stresom i drugim mentalnim tegobama uzrokovanim poslom. U 2022. godini, skoro polovina ispitanika i ispitanica studija su prijavili i prijavile ekstremnu izloženost pritisku i preopterećenju zadacima na random mestu — a isto toliko i da ih stigma i predrasude na poslu sprečavaju da zatraže pomoć.
Još zabrinjava i činjenica da države izdvajaju u proseku tek 2% zdravstvenih budžeta za mentalno zdravlje, od čega najviše jedino za psihijatrijske ustanove. Dve-trećine zemalja čak ima samo jednog psihijatra za potrebe 200,000 ljudi — da ne govorimo o nedostatku lekova i usluga u slabije razvijenim zemljama.
Jasno je, prema ovim podacima, da većina ljudi sa mentalnim tegobama i poremećajima ne dobije adekvatan tretman. Procenjuje se, na primer, da samo 9% ljudi koji pate od depresije dobije odgovarajuće lečenje, a da čak 71% ljudi koji pate od psihoze ne mogu da pristupe adekvatnim zdravstvenim uslugama.
Ovo su, nažalost, samo neki od alarmantnih podataka u moru izveštaja koji do nas dolaze svake godine — i svi oni naglašavaju ne samo da narušeno mentalno zdravlje onemogućava zdravo i ispunjeno psihičko i fizičko funkcionisanje čoveka već i značajno snižava životni vek.
Šta možemo da učinimo osim što ćemo proslaviti Svetski dan mentalnog zdravlja
Stigma i predrasude koje okružuju pojam i stanje mentalnog zdravlja, negativno doprinoseći gore pomenutim statistikama, su u najvećoj meri rezultat straha. Pojam onog ,,drugog” kao označioca svega što je drugačije od nas samih ili društveno ustanovljenih normi dugo je istraživan u etici, filozofiji i psihologiji u pokušaju da se razumeju mehanizmi ljudskog promišljanja i delanja u odnosu na ono što mu stoji nasuprot. Strah je, između ostalog, prepoznat kao jedan od glavnih činilaca zašto se to ,,drugo” odbacuje i osuđuje.
Ovo osećanje, uistinu, kod većine ljudi budi motivaciju, želju i snagu za akcijom — instinkt za samoodržanjem je duboko uvrežen sa strahom — te nije čudno što mnoge organizacije, kompanije i strukture vlasti upravo njega koriste kako bi zavadili grupacije i mase. Dovoljno je setiti se domaćeg primera i kako nas državne strukture stalno podsećaju na one ,,druge” koji nam prete, uglavnom bez ikakvog objašnjenja ko su ti ,,drugi” od kojih bi trebalo bojati se.
Da bi se prevazišao strah, a samim tim i stigma u vezi sa mentalnim zdravljem, neophodna je bolja informisanost i obuhvatnije obrazovanje svih individua u društvu. Neadekvatno i netačno izveštavanje medija o mentalnom zdravlju i mentalnim poremećajima je jedna od prvih stavki koje zahteva hitnu akciju, s obzirom na ogroman uticaj koji imaju na ljude.
U ove medije treba svrstati i filmsku i zabavnu industriju, naročito imajući u vidu da su istraživanja pokazala da je nivo (ne)zastupljenosti karaktera sa mentalnim bolestima u filmovima i serijama alarmantan. Uz to, u 80% slučajeva su pronađene netačne i štetne informacije o karakterima sa mentalnim tegobama.
Stigma i predrasude imaju dalekosežne posledice za osobe koje se suočavaju sa ugroženim mentalnim zdravljem. Na prvom mestu, one proizvode osećaj srama i straha koji dalje snižavaju samopouzdanje, nadu u oporavak i šanse za ostvarivanjem odnosa u društvu. Ovo dalje povećava mentalne tegobe i smanjuje šanse za oporavkom, budući da posramljene i uplašene osobe uglavnom ne traže pomoć i tretman.
Kako bismo uticali/e na medije i druge institucije i organizacije u društvu da promene svoj pristup mentalnom zdravlju, potrebno je da se priključimo sveobuhvatnoj borbi. Svaka mala akcija može imati pozitivan uticaj, od otvorenog razgovora o mentalnom zdravlju, bilo uživo ili na društvenim mrežama, do pritisaka na medijske kompanije, kroz otvorena pisma ili mejlove, o štetnosti njihovih pogrešaka u vezi sa mentalnim zdravljem.
Ipak, ne treba imati iluzije — izmena svih struktura u društvu je neophodna kako bi se osiguralo mentalno zdravlje većine ljudi. Zdravstveni sektor, školstvo, sudstvo, sektor za socijalni rad i mnogi drugi moraju da se uključe u borbu za bolje mentalno zdravlje, a da bi to bio slučaj, oni moraju raditi na odgovarajući način.
Bez dovoljno ekonomskih sredstava, dobre informisanosti, adekvatne zdravstvene zaštite i drugih faktora, mentalne bolesti i tegobe se ne mogu čak ni lečiti, a kamoli prevenirati. Zato je priča o mentalnom zdravlju zapravo priča o poboljšanju celokupnog društva.
Sa tom rečenicom ćemo zaokružiti ovaj tekst o Svetskom danu mentalnog zdravlja i izraziti nadu da smo dale bar mali doprinos u edukaciji i adekvatnom informisanju o ovom problemu.
Rezon Magazin ne pruža medicinske savete. Sve informacije ovog tipa na našem sajtu, uključujući tekst, grafiku i slike, su informacionog i edukativnog karaktera. Rezon Magazin ne pretenduje da zameni profesionalne lekarske savete, dijagnoze i tretmane. Uvek potražite savet doktora za vaše specifično zdravstveno stanje ili tretman.
Rezon Magazin koristi linkove drugih sajtova ili ostalog edukacionog materijala da osigura kredibilnost sadržaja ali ni u kom slučaju nije odgovoran za tvrdnje ovih materijala.
Ako zahtevate hitnu medicinsku pomoć, pozovite svog lekara ili hitnu pomoć (194) ili posetite najbližu bolnicu.
Ukoliko vi ili neko koga poznajete ima suicidalne misli ili krize, obratite se nacionalnoj liniji za prevenciju samoubistva na 0800/309-309, opcija 1, 24/7.
Izvor naslovne fotografije: Freepik
Tagovi:
PsihologijaSuzana Mijatovic
Suzana je diplomirana profesorka jezika i književnosti na odseku Opšta književnost i teorija književnosti. Vaše predloge, sugestije i pitanja pošaljite na suzana@rezonmagazin.rs.